Tko su Kurdi i kakvu ulogu imaju u sukobima na Bliskom istoku?

"Na Bliskom istoku je između 30 i 40 milijun Kurda, ne znamo točne brojke jer vlade ne žele provesti cenzuse. Od 16. stoljeća Kurdi su podijeljeni između Osmanskog carstva i Irana, a nakon 1920. i pada Osmanskog carstva između četiri države - Turske, Iraka, Irana i Sirije", pojasnio je kratko Jerko Bakotin.

"Postojale su nijanse u politici prema Kurdima, ali zajednička je žestoka represija koja je trajala čitavog 20. stoljeća, s različitim intenzitetom i donekle različitim motivacijama. Danas Kurdi u Iraku posjeduju izuzetno visok stupanj autonomije, irački Kurdistan je federalna jedinica unutar Iraka", dodao je.

Naš gost ukratko se osvrnuo i na razliku između statusa Kurda u Siriji i Iranu.

"U Siriji je kurdska autonomija, stvorena tijekom građanskog rata, uglavnom slomljena, ali neka prava su izborena, uključujući neke samostalne vojne brigade. Situacija je bitno bolja nego što je bila. Turska je priča za sebe, to je defektna demokracija, ali ipak postoji prokurdska stranka koja ima velik broj zastupnika i koja dobiva milijune glasova, tako da je i tu kurdski pokret dobio afirmaciju."

"Što se Irana tiče, to je specifična zemlja. Samo 50 do 60 posto stanovništva čine etnički Perzijanci. Međutim, velik broj manjina izuzetno je integriran. Druga najveća etnička skupina su Azeri, kojih ima 15-20 posto. Predsjednik države Masoud Pezeškian je Azer, ajatolah Ali Hamnei je bio Azer, kao što je i njegov sin Mojtaba Hamnei. Oni su izuzetno integrirani u strukture moći i identificiraju se s iranskom državom", kaže.

Iran, dodaje Bakotin, ne funkcionira kao klasična zapadna država-nacija.

"U Iranu nikada nije bilo onoga što se na Zapadu nazivalo nacionalnom državom, identitet je bio imperijalan - bili ste podanici šaha kroz tisuće godine, a onda se prešlo na religijsku integraciju društva jer je Iran šijitska teokracija. Kurdi su bili pod žestokom represijom pod šahom, ustali su i u kaosu prvih godina nakon revolucije 1979. uspjeli su izboriti kontrolu nad iranskim Kurdistanom, ali režim se s bilo kakvom naznakom kurdskog separatizma obračunao iznimno brutalo. Takva situacija je i danas."

Međutim, unatoč toj represiji, Kurdi u Iranu održali su barem donekle političku organizaciju, te trenutno djeluju kao jedina prava opozicija, nastavlja Bakotin.

"Kurdi, za razliku od ostalih protivnika režima, zadržali su organizacijsku strukturu, imaju političke partije koje su se ujedinile u zajednički komitet. Postajala je ideja da se donekle ponovi ono što se dogodilo s iračkim Kurdima. Činjenica je da su Kurdi u svim tim državama slabi, da pate od središnjih režima i da su se pritom u svojim pobunama i aspiracijama često oslanjali na aktere izvana. To im se redovno obijalo o glavu jer ih je ostatak bliskoistočnog stanovništva smatrao dobrovoljnim akterom, pijunom stranih sila."

Pa ipak, Bakotin kaže da se kurdski politički ciljevi ne preklapaju s američkim ili, posebice, izraelskim što se tiče budućnosti države.

"U Iranu je situacija nešto drugačija. Tamo Kurda ima desetak milijuna. Dio koji je etnički kurdski je uski pojas na zapadu zemlje. Čak i da to zauzmu ne mogu doći do Teherana ili nekog bitnog iranskog centra. Drugo, u strukturama Islamske republike postoji teška paranoja oko pokušaja da se zemlja fragmentira. To postoji i među opozicijom. Izrael želi uništiti Iran, razmatra uništenje države kao takve, po etničkim linijama. To nitko, ni prosvjednici, ne želi", kaže Jerko Bakotin.